Na zadatku

Čineći dobro drugima činite dobro sebi. Ova rečenica okosnica je svakog volonterskog rada. Pomaganje nas čini boljim ljudima, čini nas sretnijima, potpunima i što je najbitnije, boljim osobama. Svaki volonter ima svoje razloge zašto to radi, no većina se slaže da je osjećaj koji ostaje neprocijenjiv. Pošto i sama volontiram u programu ranjenih Noine arke na Veterinarskom fakultetu, odlučila sam intervjuirati Bojanu Smoljanović, 29-godišnju volonterku zaduženu za organizaciju rasporeda volonterskog rada u Noinoj arci. Bojana je završila Ekonomski fakultet, a uz stalan posao izdvaja velike količine vremena na volontiranje.

1. Kada i kako si se počela baviti volontiranjem?
Volontiranjem sam se počela baviti prije otprilike 3 godine. Iskreno, nisam nikad previše razmišljala o tome, pa nisam ni znala koje udruge postoje u gradu, koji azili, niti šta drugo. Cijeli život sam odrasla uz pse i mačke, pa mi je nezamislivo doći doma u praznu kuću. Kada mi je prije 3 godine pobjegao moj trenutni pas Žućko, nisam znala kome se moram obratiti. Preko interneta sam saznala za brojne Udruge u gradu kao i za Info centar Suza. Svima sam prijavila nestanak psa, i nakon 7 dana smo ga uspjeli pronaći živog i zdravog. U tom momentu sam shvatila da bi i ja mogla na neki naćin pomoći, kontaktirala sam Noinu Arku i postala volonter. U početku sam bila na smjeni jednom tjedno, a kako sam se s vremenom uhodala (a i naučila dosta novih stvari) počela sam češće dolaziti. Sad, nakon tri godine, osim što odrađujem smjene na Veterinarskom fakultetu u našim stacionarima, sudjelujem u štandovima, revijama naših pasa, prijevozu životinja, odlazim i u Dumovec pomoći curama (rijetko, al ipak odem :) ), sastavljam tjedni raspored smjena na Veterinarskom fakultetu i još dosta drugih stvari, ovisi što nam je bitno i hitno.

Bojana u šetnji sa Šamonom, štićenikom Noine arke

2. Zašto volontiraš?
Volontiram iz jednog jedinog razloga – obožavam životinje, više ih cijenim nego ljude jer su nesebične, ne traže ništa ,a daju jako puno. Koliko god nekim ljudima nije jasno zašto se vikendom dižem u 7 ujutro da bi u 8 bila na faksu, a oni spavaju do podne, zašto se smrzavam po zimi, kuham po ljeti, zašto gledam sve te užasne prizore i ranjene životinje, kad vidiš tu ljubav koju ti životinje pruže jednostavno zaboraviš na sve brige i probleme. Teško je to rječima objasnit...Ispunjava me to, sretna sam kad dođem na smjenu i kad odem sa smjene. Mislim da je najveća sreća svakog volontera kada se udomi neki od naših štićenika. :)

3. Tvoj komentar na incident u Puli gdje je skupina ljudi bacila psu petardu u usta.
Čitala sam sve članke o tome. Nemam lijepe rječi za to, mislim da se radi o krivom odgoju..... Ne razumijem niti se trudim razumijeti njihove razloge, jer to zdrava osoba nije u stanju napraviti . Na žalost nije to jedini slučaj. Kako preko Facebooka pratim i rad Udruga u BiH, znam i za slučaj Vučka koji je doživio istu sudbinu, a i za slične ili čak i gore slučajeve s kojima možda ljudi u Hrvatskoj nisu upoznati. Definitivno je krajnje vrijeme za provođenje zakona i strožih kazni, koji su stupili na snagu sa 01.01. ove godine. Ne vidim razliku između ubojstva čovjeka i životinje, sve su to živa bića, ali ljudi uvijek rade razliku. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Gore nego u kameno doba...Zašto Hrvatska po uzoru na druge zemlje ne bi imala Animal Police? Pa to nije sramota...Pravimo se da težimo Europi, a ustvari se ponašamo kao da smo nedodirljivi. Što se slučaja u Puli tiče, apsolutno sam za javnu objavu imena tih ljudi koju su to napravili, neka im se sudi i neka ih se zatvori, uz obavezno psihijatrijsko liječenje do kraja života i zabranu držanja kućnih ljubimaca bilo koje vrste.


Bojana i Šamon

4. Voliš li više pse ili mačke? Zašto?
Pošto imam doma i mačke i psa pa čak i zeca teško mi je raditi razliku. Možda malo više preferiram pse. Mačke su predivne, ali su dosta svojeglave....Kad se njoj mazi onda dođe...Kad joj se spava, povuče se u svoj kut i ne vidiš ju ni ne čuješ po par sati. Pas je više društevno biće, idu u šetnju, u pseće parkove, u birc na kavu :) i sl.

5. Kakva su tvoja iskustva s volontiranjem u Noinoj arci? Pozitivna/negativna?
Što se volontiranja tiče, iskustva su samo pozitivna. Što se svega drugog tiče, samo negativno...Svašta volonteri vide, dožive, čuju....Noina Arka kao udruga se primarno bavi ranjenim životinjama, tako da prizori baš i nisu bajni...Od pretučenih životinja, propucanih, izgriženih, udarenih (auto/čovjek ili šta treće) ili jednostavno napuštenih...Sve je to naša svakodnevna realnost....Ali na kraju dana, kada shvatimo da smo im pomogli, i kada im u očima vidimo zahvalnost, sve postane ljepše. :)


Bojana i Šamon u šetnji na Veterini

6. Jesi li učlanjena u kakvu udrugu za zaštitu životinja?
Jedina udruga u kojoj sam aktivna je Noina Arka.

7. Čime bi se Noina arka trebala u budućnosti baviti?
Primarni segment djelovanja Noine Arke će uvijek biti pomoć ranjenim životinjama. Napredak vidim u povećanju broja volontera, kojih je na žalost s godinama manje. Povećanje broja volontera bi nam pružilo mogućnost za obavljanje dodatnih aktivnosti kojima se za sada bavimo svi pomalo, koliko tko stigne (organiziranje štandova, provjere udomljenja, ostale promo aktivnosti, pa čak i traženje donatora i sl.). Također bi i naši peseki imali duže šetnje i puno više ljudi oko sebe. S druge strane smatram da bi Grad trebao imati puno veću ulogu u zbrinjavanju životinja. Nije dovoljno to što imamo azile. To ne rješava problem. Treba provoditi akcije, educirati ljude, suočavati ih sa realnim situacijama, pomagati promociju udruga i sl.

Oznake: Psi

Smijeh je zarazan. No, danas se u Studiju smijeha u Zagrebu orio najiskreniji smijeh svakog pojedinačnog posjetitelja. Naime, na binu su izašli Srbi i Slovenci-neprocjenjivo. No, kada se jedni protiv drugih natječu tko će biti smješniji, nema bolje kombinacije.

Improv battle
Večer improvizacije u Studiju smijeha osmišljena je bila kao borba između sprske improvizatorske skupine IKKI iz Novog Sada i slovenske improvizatorske skupine IMPROLEPTIKE iz Ljubljane. Međutim, ono što je bilo posebno jest to što je publika imala moć odlučiti koji su bili bolji, te moć zadavanja tema improvizacija.

Podbadanje Slovenaca i Srba

Let the games begin!
Večer je započela biranjem suca koji je imao zadnju riječ pri odluci tko je najbolji, a izabran je bio muškarac iz publike koji je taj dan slavio rođendan. Cijeli improvizacijski battle bio je podijeljen na nekoliko „igrara.“ Sve „igre“ bile su osmišljene tako da ekipe međusobno battle-aju, dok je publika nakon svake pljeskom nagrađivala boljeg. Ekipe su međusobnim „podbadanjem“ pokazale da su u prijateljskim odnosima i da ništa nije uzeto zaozbiljno, što se i očekuje od komedije.


Improleptika

Hrvatska publika
Kako kažu srpski komičari Petar i Slobodan, publika ih je oduševila i udomaćila, a na pitanje zašto su se počeli baviti stand up komedijom Petar je odgovorio: „Jer nam je bilo neizmerno dosadno, a pošto se poznamo jedno 15 godina sigurno, utvrdili smo da se u slobodno vreme jako dobro zabavljamo improvizirajući razne gluposti, pa smo onda odlučili da to prezentujemo nekoj publici."
Jedna od posjetiteljica ove komičarske večeri, Monika za ovaj okršaj izjavila je: "Inače sam veliki ljubitelj stand-up komedije i ovo mi je prvi put da gledam improvizacijsku komediju. Ekipe su bile odlične i svaka im čast na inovativnosti i kreativnosti. Posebno mi se svidjelo što je veliku ulogu igrala publika i mislim da je ta simbioza bila pun pogodak."


Igra "psihijatra i emocija"

Studio smijeha inače održava i večeri komedije pod nazivom „One (wo)man show“, te skupne nastupe, a održavaju se srijedom, petkom i subotom. Ako ne znate odgovor na pitanje kada ste se zadnji puta od srca nasmijali, odgovor je: sljedeću srijedu u Studiju smijeha. :)


Plakat u predvorju Studija smijeha
.

Šarenilo. Lampice. Svijetlo. Dobrota. Sve to božićne blagdane čini najljepšim razdobljem u godini. U blagdansko vrijeme ljudi su skloniji davati novce beskućnicima ili u humanitarne svrhe, skloniji su pomagati jedni drugima. I osjećaju se bolje zbog toga.

Šarene kuglice uvijek su sastavni dio božićnih jelki moje obitelji

Samo za taj osjećaj
Bez obzira što je država već godinama u krizi, rade se veliki blagdanski ručkovi, časte se prijatelji, a za Novu godinu nasmijanih lica čestitamo jedni drugima i želimo najljepše želje s nadom da će sljedeća godina biti bolja od prethodne.
No, što kada se šarene lampice ugase? Kada se okićene jelke "skidaju gole" i (najčešće) bacaju u smeće? Kada se trebamo vratiti u dosadnu rutinu i preuzeti uobičajene obaveze? Tada dolazi do jednog fenomena kojeg stručnjaci nazivaju postblagdanskom depresijom. Naravno, ovdje nije riječ o kliničkoj depresiji, već o samom osjećaju.


Kićenje jelke sastavni je dio božićnog ugođaja

Da budem iskrena, ja je nisam iskusila u tolikoj mjeri, zato što sam uvijek na sto strana i zaposlena čak i za vrijeme blagdana. Također, otkad studiram većinu praznika provedem nadoknađujući gradivo ili ispunjujući druge fakultetske (čitaj:seminarske) obaveze. Ipak, moram priznati da me malo boli oko srca kada skidam lampice s prozora i sve one božićne ukrase s jelke. To nije zato što su gotovi praznici, već zato što imam osjećaj kako sva dobrota svijeta prestaje s Novom godinom.
Također, nisam jedina. Većina ljudi tako se osjeća kada dan nakon Nove godine treba krenuti na posao. Oni sretniji koji su uspjeli dobiti nekoliko dana godišnjeg, produžili su praznike do 6. siječnja. No, to ne znači da će ih depresivno stanje zaobići. Razni stručnjaci tvrde kako se razlog za takav osjećaj najčešće nalazi u besparici i osjećaju samoće koji ostaje nakon blagdana. Za blagdane uvijek smo u nekom društvu, bilo obiteljskom, bilo prijateljskom, a novce potrošimo na brojne poklone koji ustvari nisu bit Božića, a ni blagdana. Nakon sve pompe i slavlja ljudi su usamljeni, s još većim minusom na računima. Čak ni velika sniženja u trgovinama više nikog ne vesele.


Trgovina ukrašena lampicama

Moji savjeti
Iako nisam stručnjak za to područje, mogu dati nekoliko savjeta kako otjerati taj osjećaj praznine:
1. Manje trošiti novaca na poklone, a više truda uložiti u izradu vlastitih poklona. Za takve stvari uz tutoriale na Youtube-u ne treba vam ni kreativnost ni maštovitost, možete jednostavno prekopirati darove. Ali većinom takvi tutoriali potiču kreativnost i tjeraju vas da sami nešto smislite, a uštedjet ćete novce.
2. Zašto prestati s druženjima s prijateljima? Svaki slobodan trenutak koji nađete iskoristite da se javite nekome starom prijatelju ili čak poznaniku kojeg niste dugo vidjeli. Osjećat ćete se bolje, a možda i obnoviti davno zaboravljeno prijateljstvo.
3. Zašto lampice ne bi gorjele cijelu godinu? Istina, struja je skupa, ali ako kupite LED žaruljice, one mogu trajati duže, a i znatno štede energiju. Vama će u sobi vladati blagdansko raspoloženje, što će se odraziti i na vaše raspoloženje.
4. Jednom tjedno izdvojite vremena za volontiranje u nekoj udruzi. Em što ćete davati nešto zajednici, uz to ćete se osjećati puno bolje.
Svima želim ugodan ostatak godine! :)

Oznake: blagdani, Božić, nova godina, depresija

Jučer je u intimnoj atmosferi Kluba kulture u Križevcima održan 1. Crosstown Music Festival, namijenjen mladim kantautorskim snagama na glazbenoj sceni. Festival je svojim nastupom otvorio Luka Belani, inače inicijator festivala.

Službeni plakat festivala

Prvi kantautor
Luka je mladi Križevčanin koji se u glazbenom svijetu kreće od malih nogu, što nije ni čudno s obzirom na to da mu je majka nastavnica klavira u glazbenoj školi Alberta Štrige u rodnim mu Križevcima. Ono što ga čini autentičnim jest repertoar isključivo na engleskom jeziku te relativno nepopularan žanr u hrvatskoj-indie rock.




Njegova karijera započela je snimanjem EP-a „Out of This World“ kojim je potaknuto okupljanje i pratećeg benda. 2009. godine izdao je album prvijenac pod nazivom „B-Side of My Mind“, kojim se probio na maleno hrvatsko tržište. Održao je i nekoliko koncerata u Londonu, gdje je, kako kaže za portal Muzika.hr, doživio kulturološki šok. 2011. godine snimio je i drugi album u izdanju Aquarius Recordsa. Od tada je stalno aktualan na live sceni, održavajući gaže po gradovima diljem Hrvatske.


Luka Belani na CMF-u

Kantautori vrijedni festivala
Što se tiče Crosstown Music Festivala, mladi kantautori čiji se nastupi tek očekuju i koji će pridonijeti različitosti ovog festivala su Bebe Na Volé (s nastupom 11.01.), Nina Romić (18.01.), Tomislav Malagurski (25.01.), Ante Perković (01.02.) i Zack Dust (08.02.). Festivalska ulaznica prodaje se po cijeni od 75 kuna, dok je pojedinačna ulaznica 20 kuna (op.a. što je zapravo jako malo s obzirom na kvalitetu izvođača).


Publika

KKK
Inače, Klub kulture je vlasništvo neprofitne i nevladine udruge K.V.A.R.K., te djeluje kao multimedijalni i kulturni centar. Tamo se često održavaju koncerti, radionice, izložbe i razna predavanja, a u zadnjih 12 godina koliko djeluju, „kvarkovci“ su proveli mnogo uspješnih projekata poput uređenja kulturnog centra mladih pod pokroviteljstvom grada Križevaca, te sudjelovanja u projektu platforme Clubture pod nazivom Kultura aktiva. U zadnjih nekoliko godina Klub kulture je postalo popularno mjesto okupljanja mladih alternativaca, kreativaca i ostalih –ivaca iz Križevaca, a i šire.


Ogroman grafit na ulazu u Klub kulture u Križevcima

Oznake: glazba

-Kada nekome kažete: "Ana Rukavina", svi znaju da se radi o Zakladi koja je osnovana u studenom 2006. Ali, da nije bilo hrabrog poteza preminule novinarske Vjesnika, ništa se ne bi pomaknulo s mjesta.

Za spas života
-Sve je započelo hrabrom porukom mlade žene, Ane Rukavine. U svojoj 28. godini oboljela je od leukemije, te, unatoč naporima liječnika, nije mogla dobiti potrebnu njegu u Hrvatskoj. Međutim, liječenje namijenjeno njoj u SAD-u bilo je preskupo, pa je dirljivim pismom htjela prikupiti sredstva za svoje ozdravljenje. Nažalost, taj dan nije dočekala. Preminula je u 29. godini, a njezine riječi "Želim život", ostale su visjeti u zraku. Iako može zvučati kao klišej, ali njezina smrt stvarno nije bila uzaludna. Potaknula je osnivanje "Zaklade Ana Rukavina" kojom se nastojalo potaknuti prikupljanje sredstava za razvijanje registra donora koštane srži, s obzirom na to da u Hrvatskoj nije postojao razvijen sustav dobrovoljnog davanja koštane srži, a na postupak traženja darivatelja izvan Hrvatske čekalo se i više od 6 mjeseci.

Mnoštvo okupljeno na ovogodišnjem koncertu "Želim život"

Rad Zaklade
-16. prosinca 2006. godine Zaklada je organizirala prvo vađenje uzoraka za tipizaciju koštane srži kako bi se lakše pronašli donori. Cijela akcija održana je na Cvjetnom trgu, a pritom se u Registar upisalo dvjestotinjak Zagrepčana. U to vrijeme već su u tijeku bila završne pripreme za humanitarni koncert. Održan je u zagrebačkom klubu Macao, ali nije prikupio dovoljno zainteresiranih. Drugi koncert, pod nazivom "Želim život" održan je drugi dan na Trgu bana Jelačića, a već 2007. Zaklada je dobila 15.000. darivatelja za tipizaciju. 2011. godina je ipak premašila sva očekivanja: u registar krvotvornih matičnih stanica upisano je bilo oko 33.000 darivatelja, od čega je više od 26.000 uzoraka bilo tipizirano. Na već tradicionalnom humanitarnom koncertu na Trgu bana Jelačića okupilo se tridesetak tisuća ljudi.


Klapa Rišpet na pozornici koncerta za Zakladu Ana Rukavina

Humanitarni koncert
-Prvi humanitarni koncert održan daleke 2006. godine bio je tek sjena ovogodišnjeg, sedmog po redu, na kojem je nastupilo 16 izvođača i koji je posjetilo više od 15.000 ljudi. Glavni razlog održavanja koncerta svake godine jest postupak tipizacije matičnih stanica koštane srži. Sam laboratorijski proces je skup, iziskuje oko 1.000 kuna, a odnosi se na jedan uzorak krvi. Međutim, ovakvim načinom spašena su 24 života, što je mala cijena za tako veliku stvar. Ove godine Zaklada je humanitarnim koncertom prikupila milijun kuna potrebnih za daljnji rad. Građani od 1. prosinca napokon mogu cijele godine donirati 6,25 kuna pozivom na broj telefona 060 9000, broj koji je do sada bio aktivan isključivo u vrijeme trajanja humanitarnog koncerta. Za vrijeme trajanja koncerta otvoren je call centar s osobama iz javnosti za telefonima koji neumorno odgovaraju na svaki poziv.

Na velikom ekranu smještenom na Trgu bana Jelačića građani su mogli vidjeti tijek koncerta i poneki kadar iz call centra

Na koncertu su nastupili izvođači poput Maje Šuput, Franke Batelić, Opće Opasnosti, Klape Rišpet i ostalih, a sav tramvajski promet je bio preusmjeren prema Trgu kralja Tomislava. Naravno, koncert nije mogao proći bez baklji koje su postale neizostavni dio svakog javnog događaja u Zagrebu.


Upaljena baklja na humanitarnom koncertu "Želim život"

Oznake: humanitarno, koncert

Animirani film „Priča o igračkama“ znamo svi, no rijetki od nas znaju s kakvim su se to igračkama igrale naše bake i djedovi, ili njihovi djedovi i bake. Upravo je to tema izložbe "Svijet igračaka" koja je izložena u zagrebačkom Etnografskom muzeju od 1. prosinca, pa sve do 31. svibnja.

Plakat u Etnografskom muzeju

Neka druga vremena
Priča o hrvatskim igračkama započinje sredinom 19. stoljeća, kada je evidentirana prva igračka, zipka iz Letovanića, sela blizu Siska. Pretpostavlja se da je izrađena oko 1840. godine, a prve igračke izrađivali su stariji za djecu u prvoj polovici 20. stoljeća. Najčešće se radilo o zipkama, krevetićima, saonicama i sl. Također, djeca su isto koristila svoju kreativnost i maštu da bi izradila vlastite igračke, pa se moglo naći malenih puški, lukova i strijela, te lutaka od kukuruzovine.


Drvene igračke

Vještina izrade određenih igračaka upisana je i na popis UNESCO-ve svjetske baštine, posebice starije igračke iz Zagorja, Prigorja i Dalmatinske zagore. Za razliku od današnjih igračaka, izložene igračke izgledaju puno kvalitetnije i prirodnije, odnosno, nema nekih umjetnih materijala poput plastike, većina toga izrađeno je od drva ili raznih tkanina. Također, u fundusu muzeja čuva se dokumentacija "Prve hrvatske seljačke zadruge za izradbu i prodaju dječjih igračaka s.o.j. Vidovec", što predstavlja rijedak sačuvan trag organizirane izrade igračaka.


Kolica izrađena u prigorskom selu Vidovec

Zanimljivo iskustvo
Ono što je meni osobno bilo zanimljivo jest to što je izložba posjećena i nedjeljom ujutro, a svaki vikend se na zadnjem katu muzeja održavaju radionice i predstave. Zaštitarka Ljerka koja je zaposlena u muzeju kaže kako je izložba lijepa, što se vidi i iz interesa djece koja su najviše fascinirana putujućim vlakićem.

Vlakić je bio pun pogodak


Zanimljiv interijer


Plišane igračke

Na ovoj platformi može se pogledati dokumentarac o izradi igračaka

Svima preporučam odlazak na izložbu, jer osim gledanja maštovitih igračaka, prolaženjem kroz prostor ispunjen djecom i šarenilom, te slušanjem dječjih pjesmica možete se vratiti u prošlost kada je jedina briga bila kojom igračkom ćete se danas igrati.

1. prosinca označava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, bolesti koja se od 1981. ubrzano proširila po cijelom svijetu. Uzročnik te bolesti je virus HIV, retrovirus koji napada limfocite koji služe za obranu organizma od bolesti.

Jedan od većih rock koncerata godine
Meuđutim, povod organiziranja Pozitivnog koncerta bio je nešto drugačiji. Njime se želi ukazati na problem diskriminacije ljudi zaraženih virusom HIV-a. Osmi po redu, Pozitivan koncert organizirali su Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i Los Angeles agencija. Velika dvorana zagrebačkog Doma sportova dan prije koncerta bila je rasprodana, što ne čudi s obzirom na izbor ovogodišnjih izvođača.

Prepuna dvorana Doma sportova

Izvođači
Na pozornici su prvi nastupali One Piece Puzzle, riječki band sa energičnim ženskim vokalom. Međutim, vidjelo se na publici da su žudjeli za izvođačima koji su nastupali iza njih.


Punk folk band Brkovi

Brkovi su očekivano napravili dobar live nastup, ali falilo im je iskustva koje imaju stariji kolege, LET 3. Nastup "lettrijevaca" odmah na početku začinile su članice Le Zbora, obućene u svećenićka odjela, otpjevavši hit "Hvala tebi Kriste". Izvedbom svojih hitova poput "Omađijaj me", "Dijete u vremenu" i obradom "Era s onoga svijeta" publiku su bacili u ekstazu. Cijelokupni dojam pojačan je već prepoznatom kostimografijom poput "ovčjih" prsluka, šarenih kratkih hlačica, šljokica i sl.


LET3

Kao šlag na torti, na kraju su nastupali Hladno pivo, zagrebački dečki s bogatim repertoarom pjesama i zavidnom karijerom. Svojim nastupom prošli su sve faze svojeg glazbenog umijeća, pa je tako bilo hitova od "Zimmer frei", "Ezoterije" i "Svijeta glamura", ali i starijih pjesama, poput "Pjevajte nešto ljubavno".
Za vrijeme trajanja koncerta na velikom platnu izmijenjivale su se poruke poznatih osoba o potrebi zaštite prilikom spolnog odnosa, te smanjenju diskriminacije prema osobama zaraženih HIV-om.

Oznake: koncert

Dugo vremena sam zazirala od posjeta sajmovima i izložbama životinja iz jednog jednostavnog razloga: teško mi je gledati ljude koji lakovima za kosu, fenovima i četkama „tretiraju“ svoje ljubimce. Jedna stvar je održati reviju pasa na kojoj su svi psi prirodni, samo početkani, a drugo je kada na psa potrošite više sredstava za uljepšavanje od vaše vlastite godišnje potrošnje

Dvije litre laka za kosu
Međutim, otvorenog uma odlučila sam posjetiti ovogodišnji Cacib koji se održavao u isto vrijeme kada i Interliber i ini sajmovi. Htjela sam novinarski pošteno razgledati izložbu, bez predrasuda. Naravno, odmah na početku ostala sam zatečena. Psići, zavezani za šipke stoje, dok im vlasnici neumorno tapiraju, feniraju i rade svakakve druge „akrobacije“ po dlaci. Mislim da vlasnici pritom ne razmišljaju kako bi njima bilo da ih kod frizera navlače i čupaju za kosu. Dakako, to se odnosi na dugodlake pse, dok su u ovom aspektu kratkodlaki psi imali veliku sreću.

Psi na uređivanju

Udobni, otvoreni krevetići ili premali kavezi?
No, daleko zabrinutija sam bila za pse koji su i po 20 sati putovali u premalim kavezima, pušteni su bili isključivo radi obavljanja nužde i gore spomenutog uređivanja, te pokazivanja sucima. Nakon sve te torture, opet su zatvarani u kaveze. Da, neki bi rekli sretni su što imaju vlasnike, ali što ako ti vlasnici nad njima sustavno vrše torturu u obliku odlaska na izložbe? Možda je onda bolje da su na slobodi, pa i pod cijenu lutanja, ako će tako moći biti ono što jesu-životinje, a ne lutke za igru.


Očito je da su ovi kavezi neprilagođeni veličini pasa

Zaključak
Da ne bi ispalo kako imam samo negativne dojmove, moram pohvaliti popuste na hranu i opremu za pse, jer se putem njih moglo kupiti velike količine kvalitetne hrane i vodilica, krevetića, te ostale opreme za pse, bez potrošnje neke veće svote novaca koju bi inače izdvojili u dućanima.
Također, pohvalila bih vlasnike koji su cijeli dan šetali sa svojim ljubimcima, pružajući im tako na neki način slobodu, ali i rekreaciju. Međutim, protivnik sam „uređivanja“ životinja. Treba ih pustiti da budu prirodni, da budu ono što jesu-psi.


Ovaj "malac" u potpunosti je slobodan


Mnogo raznobojnih vodilica

Oznake: Psi

Kao i svaki drugi
Od 13. do 18. studenog održan je ovogodišnji (35. po redu) Interliber. Kao i mnogi njegovi prethodnici, okupio je mnoštvo izdavača knjiga koji su svojim predstavljanjem htjeli povećati svoju prodaju i interes za njihove knjige. Tradicionalno smješten na Zagrebačkom velesajmu, zauzeo je dva paviljona, od kojih je najposjećeniji bio 5. paviljon.

Ulazak u 5. paviljon na Zagrebačkom velesajmu

Odokativno, najveći štand je imala Školska knjiga sa malom terasom na katu i sa stolom u prizemlju koji je poslužio za predstavljanje novih knjiga i autora. Sve knjige su bile posložene prema kategorijama, što je pogodovalo većoj preglednosti cijelokupnog izložbenog prostora. Profil isto nije zaostajao. S podjelom knjiga po kategorijama, smanjivale su se gužve, te su se ljudi podijelili ovisno o područjima interesa. Bilo je štandova bez kategorizacije zbog čega su se stvarale nepotrebne gužve, a raspored knjiga je bio potpuno nepregledan.


Izložbeni prostor Školske knjige

Popusti?
Budući da se radi o sajmu, očekivala bih znatno smanjene cijene knjiga u svrhu promocije, te puno veći izbor. Za ovo drugo mogu garantirati, ali za cijene ipak ne. Većina izlagača ponudila je velik izbor knjiga, ali očekivala bih smanjenje cijena popularnih naslova. No, to se ipak nije dogodilo. Cijene su, ili ostale iste, ili su na njih nudili minimalne popuste. Stvar su ipak spasili šatori izvan samih paviljona, koji su, poput outleta, pružali smiješno jeftine kvalitetne knjige, čime su spasili moj, a vjerujem i budžet većine studenata.


Kategorizacija knjiga prema autorima

Ostala ponuda
Pozitivno je što je u 6. paviljonu bilo dječjih predstava, a sveukupno na Interliberu je bilo jako puno izlagača dječjih knjiga i slikovnica, što osobno smatram važnim u doba sve veće tehnologizacije. Uz Interliber, na Zagrebačkom velesajmu održani su i Sajam glazbe i multimedije, Info sajam, te Zim Ski Show. Svaki od sajmova pružali su uvid u novitete iz svojeg područja.
Sve u svemu, posjećenost ovogodišnjeg Interlibera pokazala je kako još uvijek ima dovoljno zaljubljenika u knjige sa opipljivim stranicama i koricama, zbog kojih će knjiga kao medij još dugo stajati na policama knjižara i knjižnica.


Profilov stalak s knjigama

Oznake: interliber 2012, Knjige; čitanje; Interliber

- Sjaj nebeskih zvijezda nerijetko je bio tema mnogih umjetničkih djela, od romana pa sve do filmske umjetnosti. Međutim, u zvijezdama se krije puno više od same ljepote, a to je dokazala i križevačka astronomska udruga "Perzeidi" koju je osnovala skupina entuzijasta zaljubljenih u astronomiju. Udruga je osnovana 7. siječnja 2011. godine, a danas broje dvadesetak članova, te su do sada održali sedam predavanja različite tematike.

Najnovije u nizu predavanja održano je jučer u večernjim satima u glavnoj dvorani Gradske vijećnice u Križevcima. Izlaganje pod nazivom „Astronomska navigacija“ održao je Antun Gold, umirovljeni kapetan duge plovidbe s velikim iskustvom u orijentaciji prema zvijezdama. Kako je u uvodu predavanja rekao predsjednik udruge Ratko Matić, postoje tri glavna razloga zašto bi svaki pomorac trebao znati astronomsku navigaciju: prvi od njih je intelekutalni izazov, drugi je pokazivanje poštovanja prema našim starima i njihovim običajima, a treći je krhkost modernih sustava i tehnologija.

Predsjednik udruge "Perzeidi" Ratko Matić

Iako se većina brodova koristi suvremenim sustavima pomorske navigacije, i nove tehnologije ponekad zakažu u ključnim trenucima, a kako kaže kapetan Gold, brod je prevelika vrijednost da bi se išta prepustilo slučaju. Priznaje da je jako često bio u takvoj situaciji, ali je pomoću znanja astronomije, matematike i fizike, te nekoliko tehničkih pomagala poput sekstanta, kronometra i astronomskog godišnjaka, ipak pronašao pravi put. Unatoč uvriježenom laičkom mišljenju, ukazao je na kompas kao na „zlo“, a razlog je taj što kompasi ne upućuju na sjeverni ili južno pol, već na magnetni pol na koji može utjecati razna mašinerija koja se prevozi brodovima.


Kapetan Antun Gold

Kao najljepše zemlje koje je ikad posjetio izdvojio je Australiju, jer „su tamo ljudi smireni, neopterećeni sa takvim problemima kakve mi u Europi imamo“, a pomorstvo smatra ispunjenjem dječačkog sna.
„Perzeidi“ se nadaju kako ovo neće biti zadnje predavanje ove godine, a jedna od posjetitelja ovog „zvjezdanog“ predavanja, Matea Hrg, rekla je kako je pozitivno da se u tako malom gradu održavaju ovakva zanimljiva predavanja, te da bi ih trebalo održavati češće.

Oznake: astronomija